Prirodnim ljepotama bogat prostor Velebita ima uistinu dug kontinuitet naseljenosti o čemu svjedoče i brojni arheološki nalazi. Stanovništvo se tu u prošlosti bavilo nomadskim stočarstvom, šumarstvom i oskudnom poljoprivredom. Geografski položaj i klima omogućili su niz prednosti koje se danas iskorištavaju na najrazličitije načine. Upravo na tom području, točnije na obali Velebitskog kanala, u blizini nacionalnog parka Paklenica, smjestio se na temeljima drevnog antičkog grada Argyruntuma Starigrad i postao središtem Pakleničke rivijere, na samom dodiru planine i mora, plijeneći tako podjednaku pažnju i kupača i planinara. U gospodarstvu Starigrada danas dominiraju turizam i uslužne djelatnosti koje su, potaknute razvojem prometnica i specifičnim ambijentalnim karakteristikama, potisnule tradicionalne gospodarske grane. Ovaj je prostor pravi raj za speleologe i planinare zaljubljene u planinske masive Velebita i Paklenice, ali i za hodače, te sakupljače bilja ...koji na obroncima nacionalnog parka mogu punim plućima uživati u bogatstvu biljnog svijeta gdje posebno mjesto zauzimaju ljekovite i medonosne biljke poput kadulje, metvice, ive, rutve, gospine trave itd. I životinjski je svijet također bogat, kako onaj na kopnu, tako i onaj u moru. U Starigradu lako možete pronaći apartmane, sobe, pansione i kampove, te uživati u raznim zabavnim manifestacijama ili kulturno-umjetničkim priredbama. Kilometarske šljunčane plaže, teniski tereni i sportska igrališta svakako će omogućiti aktivno ispunjavanje slobodnog vremena dok oni zainteresirani za povijest mogu uživati u starom djelu grada upoznajući se s raznim arheološkim pronalascima i arhitektonskim spomenicima. Također, tu ćemo naići i na poseban stil gradnje koji uključuje i tzv. krovove na kubu, tj. betonske bačvaste krovove koji su do danas ostali sačuvani na kućama. Od spomenika kulture važno je spomenuti tzv. mirila (pogrebni spomenici uz velebitske staze nastali u razdoblju od 17. do 20. stoljeća, mjerili su dužinu pokojnika na putu do groblja, imali važnu ulogu u kultu mrtvih i smatrani su važnijima od samog groba), Večku kulu, utvrdu Paklarić, Crkvu Svetog Petra te Etnokuću Marasovići.