Jedan od dragulja jadranske obale, Šibenik, smješten je u središnjem dijelu hrvatske obale, u pitoresknom, razvedenom zaljevu u koji utječe krška rijeka Krka, jedna od najljepših hrvatskih rijeka. Šibenik danas predstavlja administrativno-političko, gospodarsko i društveno-kulturno središte Šibensko-kninske županije koja se proteže dužinom obale zadarske i splitske rivijere oko stotinu kilometara, a njezino zaleđe dopire do podnožja Dinare koja je udaljena 45 kilometara. Sama županija površine 1860 kilometara kvadratnih obuhvaća otočni i obalni dio i zaleđe. Otočni dio uključuje 242 otoka, otočića i nadmorsko grebenje. Taj je arhipelag uglavnom smješten u sjeverozapadnome dijelu šibenskog akvatorija, obilježava ga razvedenost i slaba naseljenost čemu u prilog ide činjenica da na šibenskom području postoji tek deset otočkih naselja. Neizostavno je spomenuti ondje najbrojniju otočnu skupinu, Kornate, poznate po bizarnosti oblika te nevjerojatnim prirodni...m ljepotama. Uskim, krivudavim kanalom iz šibenskog se zaljeva koji je dugačak 10 kilometara i širok 300 − 1200 metara, izlazi na otočno područje i samo otvoreno more. Obalno područje šibenskoga kraja dopire tek nekoliko kilometara od mora, do brdskog niza Trtar, dok se na jugoistoku proteže do Svilaje. Upravo na ovom prostoru živi veći dio stanovnika županije, a snažna seurbanizacija počela odvijati nakon Drugoga svjetskog rata. Gotovo svi proizvodni kapaciteti smješteni su na tom mjestu gdje jei gotovo sva gospodarska djelatnost i snaga same županije. Brdski vapnenački grebeni, udoline (Gornje i Donje polje) i zaravni koje su osnova poljodjelstva čine reljefnu sliku šibenskoga područja. Floru obilježava bogatstvo smrče u zaleđu te makija u priobalno otočkim predjelima. Za šibensko je područje značajna i mediteranska klima koju krase vruća ljeta, izdrživa i ugodna jer ih razblažuje maestral, a zime su suhe. Najstariji samorodni hrvatski grad na Jadranu, Šibenik, smjestio se u najzaštićenijoj prirodnoj luci, u središtu istočne obale Jadranskoga mora, prastarog „mare Adriaticuma“, na ušću bisera među hrvatskim rijekama, Krke, na izvorima hrvatske kulture i povijesti, na mjestu na kojemu su vjerojatno neki od prvih doseljenih Hrvata ugledali kristalno plavu boju mora, neodoljivo lijepog i ćudljivog koje ih je razdobljima hranilo i branilo od nedaća. Šibenik je danas sa 47 274 stanovnika (2011.) glavni grad te kulturno, prosvjetno, administrativno i gospodarsko središte Šibensko-kninske županije. Njegov je prometni položaj iznimno važan jer dobra prometna povezanost uvjetuje kvalitetnu okosnicu turističkoga središte koje treba biti povezano s okolnim mjestima. Nit poveznica je jadranska turistička cesta s odvojcima do Drniša (33 km) i Knina (55 km) te dalje u unutrašnjost Hrvatske. Neizostavna je i željeznička pruga do Zagreba i Splita, dok se zračni promet odvija preko splitske zračne luke u Kaštelima koja je udaljena 45 km te zadarske zračne luke Zemunik koja je udaljena 50 km. Novoizgrađena autocesta Dalmatina uvelike je doprinijela kvalitetnijoj povezanosti Šibenika s ostalim dijelovima Hrvatske te Europom. U primorskom je dijelu regije klima mediteranska u punom značenju, a njezin se velik utjecaj osjeća i u kontinentalnim predjelima. Obalni dio obogaćuje zavidno velik godišnji broj sunčanih sati (2710 sati) koji se prema unutrašnjosti smanjuje. Temperature su ljeti relativno visoke, a pogoduje im i ublažava ih lagani maestral koji rashlađuje pušući s mora prema kopnu. Šibenske su zime umjerene ili blage, a oborina je najviše zimi, dok ljeta pretežno ostaju suha. Bura i jugo vjetrovi su koji najčešće vijore šibenskom regijom, dok se duž obalnoga pojasa nerijetko osjeti već spomenuti, osvježavajući maestral. Što se tiče gospodarstva, prema podatcima Hrvatske gospodarske komore, u Šibeniku je 2010. godine registrirano 838 tvrtki od kojih tri spadaju u velika, 12 u srednja, a 823 u mala poduzeća. Od ukupnog broja 799 su društva s ograničenom odgovornošću, dioničkih je društava 16, ustanova 14, javnih trgovačkih društava osam te jedno društvo inozemnog osnivača. Prema Središnjem obrtnom registru u 2010. godini u Šibeniku je registriran 1321 obrtnik. Osvrnemo li se na podatke Registra udruga, u 2010. je godini registrirano 445 udruga koje sjedište imaju u gradu Šibeniku. Prema indeksu razvijenosti Šibenik se svrstava u IV. skupinu jedinica lokalne samouprave, čija je vrijednost indeksa razvijenosti između 100 % i 125 % (100,52 %) prosjeka Republike Hrvatske, dakle ne pripada nijednoj kategoriji potpomognutih područja. Što se tiče turizma, u Šibeniku se posljednjih godina kreće uzlaznom putanjom neprestano povećavajući broj gostiju. Najviše turista svoj smještaj na šibenskoj obali organiziraju u hotelima u hotelskom naselju Solaris ili pak u nekoliko kilometara udaljenim Vodicama, Primoštenu, Rogoznici ili na otocima kao što su Zlarin ili Prvić. Na Krki je 28. kolovoza 1895. izgrađena i puštena u pogon Hidroelektrana Jaruga, druga najstarija hidroelektrana u svijetu, a prva u Europi. Šibenik je tako postao prvi grad u svijetu s izmjeničnom električnom strujom te prvi s javnom rasvjetom u Hrvatskoj. Istog je dana u pogon pušten i prvi izmjenični višefazni elektroenergetski sustav (proizvodnja, prijenos i distribucija) čiji se sustav sastojao od dva generatora (42 Hz, 550 kW), razvodnih stanica i transformatora koji je proizvela i instalirala mađarska tvrtke Ganz. Šibenik se naziva i gradom mladih i gradom sporta. Sportašima je u Šibeniku na raspolaganju čak četrdeset sportskih objekata koji uključuju tri nogometna igrališta, veliku sportsku dvoranu na Baldekinu za razne namjene, više automatskih kuglana, devet manjih sportskih dvorana, dva kompleksa teniskih igrališta, dva bazena (otvorenog i zatvorenog tipa), Veslački centar u Zatonu te na šibenskoj obali. Šibenski se navijači zovu Funcuti. Više je teorija o tome kako je Šibenik dobio, no nijedno tumačenje imena u znanosti još nije prihvaćeno kao posve sigurno. Književnik Juraj Šišgorić u jednom svom djelu opisuje naziv i položaj Šibenika te ističe da grad nosi ime Šibenik jer je okružen šibama. Ime Šibenik dovodi se u vezu sa šumom posredstvom toponima „sibin“ (Sibinicum), koji se izvlači izuvećanice kasnolatinskog, tj. ranoromanskog oblika riječi „silvona“, „silvonae“ ili „silvone“. Naziv „sibin“ pokrivao je pak užu mikroregiju Šibenika, područja uzvisine na kojoj se nalazila tvrđava sv. Mihovila.