Grad Koprivnica smješten je u Koprivničko križevačkoj županiji a ujedno je i središte županije. Grad obuhvaća 9 naselja a prema posljednjem popisu stanovništva imala je 30.994 stanovnika. Koprivnica je dobila ime po rječici Koprivnici koja se spominje u listinama hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II. Arpadovića iz 1207., 1209. i 1217. godine. Naselje se prvi puta spominje 1272. godine u darovnici desetogodišnjega kraljevića Ladislava IV. Kumanca kaštelanu i vitezu koprivničke utvrde Bakaleru. Godine 1292. u Koprivnicu dolaze franjevci na poziv bana Henrika Gisingovca i podižu samostan i župnu crkvu Blažene Djevice Marije. Koprivnica je grad sa srcem, koji aktivno radi na osiguravanju najviše moguće kvalitete života svih građana. Prepoznatljiva je po aktivnom provođenju politike održivog razvoja, uz sustavno sudjelovanje svih zainteresiranih građana. Prepoznatljiva je po mobilnosti, kulturnoj baštini,sportu i tradicionalnim zanatima. Koprivnica kao Grad Znanjana... osnovi održivog razvoja, ekološke osviještenosti,društvene uključenosti i međugeneracijske solidarnosti prepoznatljiva u Hrvatskoj i svijetu po energetskoj neovisnosti i učinkovitosti te samoodrživosti. Grb Grada Koprivnice je povijesni grb slobodnog kraljevskog grada Koprivnice. Na polukružnom štitu plave (modre) osnove nalazi se bijela (srebrna) kula bez vratiju s kruništem i stupićima od tesanaca. Iznad kule je žuta (zlatna) kraljevska (anžuvinska) kruna, a lijevo i desno dvostruki žuti (zlatni) ljiljan koji također označavaju kraljevsku kuću Anžuvinaca, koja je Koprivnici dodijelila status slobodnog kraljevskog grada. Gradsko vijeće Grada Koprivnice na 3. sjednici održanoj 29.7.1993. godine donijelo je Odluku o proglašenju 4. studenog Danom Grada Koprivnice. Iako prvi spomen grada Koprivnice seže u 1272. godinu, najveću važnost Koprivnica dobiva u 14. stoljeću kada je 4. studenog 1356. godine poveljom hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I Anžuvinca proglašena slobodnim kraljevskim gradom. Taj privilegij, između ostalog, Koprivnici daje i potvrđuje: privilegij trga, gradskog sajma svakim ponedjeljkom, pravo biranja župnika i gradskog suca (gradonačelnika), koji je imao i pravo mača (izricanje smrtne kazne) što je simbolizirano rukom s mačem na staroj gradskoj vijećnici.